“Obiteljski duh i zajedništvo rijetko se viđaju u velikim kompanijama”

Zdenko Lovrić u HELB je došao kao student, a sedam godina kasnije o svom poslu priča s istim žarom. Iako je pokazao veliki potencijal u marketingu, ipak je sebe pronašao u odjelu prodaje, koji nikako ne bi bio isti bez njega. Naš Zdena na prvu djeluje kao vrlo miran i ozbiljan mladić, a kad ga bolje upoznate, oduševit će vas njegova duhovitost i smisao za humor. Njegovim šalama smijemo se i danima poslije.

U njegovom okruženju zezancije ne nedostaje, ali isto tako kolega je i prijatelj na kojeg se u svakom trenutku možete osloniti, bilo da vam je potrebna pomoć oko posla ili savjet iz privatnog života. Kad je u pitanju posao, vrlo je odgovoran, sposoban i nikad mu nešto ne treba reći dvaput.

Što obuhvaća tvoj posao u HELB-u i kako izgleda tvoj prosječan dan?

Odjel prodaje pronalazi nove kupce, dobavljače i tržišta te surađuje s postojećim u smislu utvrđivanja tehničkih i poslovnih potreba naručitelja. A jedan od složenijih radnih procesa je svakako izrada ponuda. Nakon što u naš odjel pristigne upit potencijalnog kupca ili imamo natječaj javne nabave, započinje analiza upita. Ako odlučimo nuditi određeni projekt, onda direktor sektora prodaje taj upit proslijedi referentu ili stručnom suradniku prodaje, koji prikupljaju svu potrebnu dokumentaciju te tehničkom suradniku ili inženjeru prodaje. Moj je posao, kao tehničkog suradnika u prodaji, izrada troškovnika s cijenama i specifikacijama, kreiranje i slanje ponude te još niz drugih pratećih zadataka. Ako je ponuda prihvaćena, onda kupac šalje narudžbenicu, projekt se aktivira i preuzimaju ga voditelji projekta kako bi ga realizirali.

Radni dan započinjem provjerom svih mailova i upita. Odgovorim na njih, pa se onda vraćam i nastavljam gdje sam stao. Završavam već započete troškovnike i ponude prema rasporedu i prioritetima. U nuđenju su poslovi raznoliki, nekad uspijem posao završiti u deset minuta, a nekad radim 2 – 3 tjedna na jednoj ponudi i nikad to nije samo jedan project. Prije par godina, kad nas je bilo manje u odjelu, znao sam imati 20 projekata u prosjeku, a danas ih imam 4 do 5, čime se povećala kvaliteta.  Ali naravno, tijekom dana uvijek nešto uleti, pa se nikad striktno ne držim rasporeda ?. Tu je još i dnevna komunikacija s našim voditeljima projekata, kupcima te dobavljačima.

Koliko si dugo u HELB-u i jesi li odmah radio u prodaji?

Tu sam već sedam godina i ovo mi je prvi posao.

Došao sam kao student na praksu, i počeo sam u radioni, gdje sam radio oznake za ormare i žice. HELB je tad još bio u manjem prostoru. Nakon pola godine, krećem raditi kao asistent kolegama u marketingu. Pomagao sam oko dokumentacije za izradu nove zgrade, kod izrade prezentacija, letaka i brošura. A onda sam 2015-te prešao u prodaju.

Koje su ti omiljene stvari u HELB-u i gdje vidiš prostor za napredak?

Imam odličnu ekipu, a to je jako važno u poslu. Sa svima sam dobar i kod nas se zna kad se radi, a kad je zezancija. Prije svega smo prijatelji, kako kolege međusobno tako i sa šefovima i jako dobro funkcioniramo. Imamo slobodu i uvijek možemo iznijeti svoje mišljenje. Posao je zanimljiv, naravno nekad te dovede do ruba živaca, ali kome se to nije dogodilo ?. Raznovrstan je, i nije da 8 sati gledam u jednu te istu tablicu. Svaki je projekt drugačiji i ima svoje specifičnosti. Kad sam došao, u HELB-u je bilo 80-ak ljudi, a sad nas je skoro duplo više. Unatoč tolikom broju u firmi smo uspjeli zadržati obiteljski duh, pozitivnu atmosferu i zajedništvo, a to je rijetko za vidjeti.

Jedino nekad imam dojam da malo znamo što se radi u drugom odjelu i to bih volio promijeniti. Puno nas je i naravno da ne možemo svi biti upućeni u sve, ali bilo bi dobro kad bi bolje znali što nam kolege rade, koliko posla imaju, možemo li pomoći jedni drugima. A naravno i biti upoznati sa svim njihovim uspjesima, pa i onim najmanjima. E da, i nabavio bih nove uredske stolce ?, s obzirom da minimalno osam sati na poslu sjedimo.

Čime se baviš u slobodno vrijeme?

Kad stignem, vozim bicikl. To mi je super, opušta me. Nemam neke određene rute, nego krenem pa gdje završim. Često odem do Maksimira, a jednom godišnje u Fužine, do mora. Kad mi vrijeme dopusti volim igrati tenis, nešto raditi oko kuće, s djevojkom šetati, gledati filmove, istraživati nove restorane i ukusnu hranu.