HELB-ovac s najviše prijeđenih milja: Od majmuna u Kostariki do kobre u Tanzaniji

Ivan Rajič je svoj put u HELB-u započeo prije 12 godina kao elektromonter. Zahvaljujući svojoj upornosti i sposobnosti prilagođavanja izazovnim uvjetima, istaknuo se kao važan dio HELB-ovog tima. Danas njegov posao uključuje nadzor montaže primarne i sekundarne opreme na elektroenergetskim postrojenjima, naponske razine do 500 kV. Kolege za njega imaju samo riječi hvale te ga opisuju kao iznimno snalažljivu osobu koja brzo rješava probleme, a ističu i kako im dan s njim proleti jer uvijek ima zanimljive priče.

No, to niti ne čudi jer je upravo Ivan jedan od HELB-ovih zaposlenika s najviše „kilometara u nogama”, odnosno preletenih milja. Naime, on gotovo cijelu godinu provodi na terenima diljem svijeta pa se s takvih poslovnih putovanja često vraća s brojnim anegdotama.

Što obuhvaća tvoj posao u HELB-u i kako izgleda tvoj radni dan?

Pozicija nadzornika montaže primarne i sekundarne opreme elektroenergetskih postrojenja obuhvaća planiranje aktivnosti rada, pregled opreme prije montaže, pregled mjesta montaže, sastanke s kupcima i s korisnicima elektroenergetskih postrojenja, nadziranje i vođenje radova montaže (ponekad i ispitivanja opreme nakon montaže), obuku zaposlenika Korisnika elektroenergetskih postrojenja, te kontrolu kvalitete izvršenih radova. Moj dan najčešće započinje jutarnjim sastankom sa „Site Manager-om“ i njegovim ljudima, gdje se isplanira što će se taj dan raditi. Nakon toga slijedi takozvani „toolbox talk“ s poslovođom i monterima, pregled opreme, ispitivanje one opreme koja treba biti ispitana prije same ugradnje (npr. strujni provodnici), te nakon svega toga slijedi montaža opreme. Na kraju radnog dana, nakon što napišem dnevni izvještaj, krećem prema hotelu te slijedi vrijeme za odmor.

Putuješ često. Koliko si zemalja dosad posjetio i imaš li omiljenu anegdotu?

Dosad sam posjetio 30-ak zemalja, od kojih je 23 bilo zbog HELB-ovih projekata. Tijekom putovanja se dogodi stvarno svašta. Često smo se susretali i s, za naše pojmove, egzotičnim životinjama. Recimo, u Kostariki su nam majmuni skakali po automobilima, a iguane su hodale preko ceste. Možda najupečatljivije je bilo kada su u Tanzaniji, na trafostanici na kojoj smo radili, ulovili kraljevsku kobru dugačku četiri metra. No, na takvim terenima se čovjek nađe i u brojnim drugim neobičnim situacijama. Primjerice, kroz Egipat smo imali vojnu pratnju.

Kako se nosiš s izazovima komunikacije i kulturološkim razlikama tijekom poslovnih putovanja?

Većinom koristim engleski jezik. Čim dođem na „site“, odaberem jednog od meni dodijeljenih radnika koji govori engleski, i zadužim ga da prevodi ostalima u timu. Što se tiče kulturoloških razlika, prilagođavam se načinu rada zemlje u kojoj se nalazim, poštujući njihove običaje i prakse. Ako je to pauza za molitvu kod Arapa ili pauza za čaj kod Engleza, pustim ih da odrade svoje, nakon čega se vraćaju radnim zadacima. No, tu su i izazovi s kojima se susrećemo kako na domaćim, tako i na stranim terenima. Prije započinjanja radova, kupcu se šalje popis ljudi i alata koji su nam potrebni za realizaciju projekta. Gotovo na svakom terenu dobijemo odgovor da raspolažu s traženim alatom i iskusnim radnicima. No, u većini slučajeva, radnici koje dobijem, nikada nisu radili tu vrstu poslova, pogotovo kada se radi o montaži energetskih transformatora velike snage i naponske razine. Tako da je s takvima uvijek šok, iznenađenje, ali i smijeh.

Koje su prednosti rada u HELB-u i gdje vidiš prostor za napredak?

Iako sam rijetko u firmi, kad god dođem atmosfera je opuštena. Cijenim i pristup poslu, kao i praksu da se problemi rješavaju u kratkom roku. Što se tiče prostora za napredak, smatram da bi se ljude koji su stručni trebalo više motivirati i povezati s firmom.

Čime se baviš u slobodno vrijeme?

Odem na more, pustim mozak na pašu i uživam 😊